PONEDJELJAK, 07.05.
18.00 PROGRAM ZA SV.DUJU
(Nepoznati Tijardović,
Stranci u Splitu.
Financije velikog
vojvode)




























 

OBAVIJEST

Obavještavamo cijenjenu publiku da se članska iskaznica  Kinoteke Zlatna vrata za 2012. godinu može kupiti u POUS-u, Dioklecijanova 7 po cijeni od 60,00 kn za učenike, studente, umirovljenike i nezaposlene, a 120,00 kn za sve ostale građane. Kupnjom iskaznice postaje se članom Kinoteke te je ulaz za program Filmske klasike besplatan, a za Art film i sve ostale filmske programe u našoj organizaciji cijena kino ulaznice iznosi 12,00 kn.





PONEDJELJAK  07.05. 18.00 PROGRAM ZA SV.DUJU (Nepoznati Tijardović, Stranci u Splitu. Financije velikog vojvode)

NEPOZNATI TIJARDOVIĆ: PJESME S JADRANA
Praktično nepoznati 27-minutni njemački film "Lied der Adria“ (po svemu sudeći nikad nije prikazan u redovitoj kino-distribuciji - nastao 1937/39.), za koji je glazbu skladao Ivo Tijardović. Sniman u Splitu i okolici dok se ovdje u isto vrijeme snimao igrani film "Princeza koralja“ (Die Korallenprinzessin, 1937. Victor Janson).
U njemačkom Bundesarchivu ga je pronašao Leon Rizmaul, a riječ je o pravom arhivskom blagu s nevjerojatnim kadrovima Pazara, Grgura Ninskog, koji je tada bio na Peristilu, kaleta, gajeta s voćem na Rivi, Marjana, Čiova, Poljica, Konavala, Mimica, Korčule, Klisa i slapova Krke (ostalo tek treba prepoznati); prate ga glazbene obrade Ive Tijardovića, kojega su za tu priliku producenti angažirali. Mogu se u djelu čuti i napjevi poput "Marjane, Marjane“ i "Jute san se zajubija“...

STRANCI U SPLITU
2012. Dan Oki (45)
Zanimljiv dokumentarni film o ljudima koji su izabrali Split kao grad svog posla. zabave… i ugodnog življenja… Što o nama misle i kako nas doživljavaju osobe sa raznih strana svijeta…

FINANCIJE VELIKOG VOJVODE
(Die Finazen des Grossherzogs, 1924. Friedrich Wilhelm Murnau, 78 min.)
Najstariji sačuvani, dugometražni igrani film snimljen u Hrvatskoj (veći dio sniman je u Splitu 1923. godine).
Scenarij: Thea von Harbou prema romanu Franka Hellera
Uloge: Harry Liedtke, Mady Christians, Guido Herzfeld, Hermann Vallentin, Alfred Abel
Između dvaju svjetskih ratova strane filmske ekipe često su snimale pustolovne filmove na Jadranu. Jedan od uspjelijih njemačkih posjeta rezultirao je filmom „Financije velikog vojvode“ u ljeto 1923. Igrom okolnosti upravo je ta pustolovna komedija slavnog redatelja Friedricha Wilhelma Murnaua sačuvana do današnjih dana kao NAJSTARIJI IGRANI FILM snimljen u Hrvatskoj! Film je predstavljen splitskoj publici 2009. zahvaljujući istraživanju gosp. Leona Rizmaula. Samo je jedna nitratna kopija ovog filma sačuvana do danas. Riječ je o talijanskoj verziji s talijanskim međunaslovima pronađenoj u milanskoj kinoteci. Godine 1994. Filmski muzej u Münchenu i kinoteka u Bologni restaurirali su njemačku verziju. Originalni njemački međunaslovi ponovno su izrađeni po tekstovima iz cenzorskih kartona, a restaurirana i viražirana verzija prvi put je svečano prikazana na Cinema Ritrovato festivalu u Bologni 1995. i otada se često prikazuje na festivalima nijemog, nitratnog ili prigodničarskog karaktera.
„Financije velikog vojvode“ tijekom snimanja pompozno su najavljivane kao prvo veliko filmovanje u Jugoslaviji. Film je u Dalmaciji sniman ležerno, nekoliko tjedana. Murnau je bio poznat po tome da će, ako mu se dopusti, priuštiti luksuz pretjerivanja u uljepšavanju mjesta snimanja, a ponekad čak mijenjati lokacije samo zato jer si to produkcijski može dopustiti. Jugoslavenska mornarica ustupila je ratnu lađu Galeb, jahtu Vila Velebita, više motornih čamaca i jednu barku, a iznajmljen je i hidroavion, koji je Murnau u filmu sam vozio budući da je tijekom Prvoga svjetskog rata postao avijatičar. U Splitu je planirano pet dana snimanja, a zatim je ekipa trebala krenuti u Šibenik, pa dalje prema Rabu i Sušaku, zatim opet na jug u Dubrovnik, Boku Kotorsku, Sarajevo, Jajce i, naposljetku, na Plitvička jezera.  U finalnoj verziji lako je uočiti Split i Rab. Ostali gradovi nisu prepoznatljivi. Naslutiti se može, na primjer, scena u Jajcu, po odjeći statista i tipičnoj gradnji bosanskoj kući, ali neka od navedenih mjesta ni po čemu ne možemo prepoznati. To se posebno odnosi na inače u stranim filmovima najčešće korišten Dubrovnik.
... Na snimanju na Rabu pred kamerama su nastupali samo glumci, dok su u Splitu i na brodovima korištene i usluge statista. Tretman Splita bez pretjerivanja se može proglasiti povijesnim. Prokurative, Riva i Peristil zabilježeni su kao rijetko kad, a građevine koje vidimo u kadru s broda dok ulazi u luku otkrivaju nam kako je izgledala Dioklecijanova palača prije savezničkih bombardiranja 1943/44. Prema pisanju lokalnog tiska, u Splitu je njemačka trupa lijepo dočekana. Za vrijeme snimanja jedne veće scene na Peristilu, trg je bio prepun svijeta. Sljedećeg dana novinar je, opisujući scenu, izvijestio: “Dječak je trkao s novinskim lecima, a glumci su glumili (bez glasa) pred stupovima naše katedrale, zvonika i rimskih spomenika. Nije čudo da se je znatiželjna svjetina sakupljala na trgu da vidi kako izgledaju glumci u naravi, koje često vide na kinematografskom platnu. Po izvršenim slikama glumci i svijet su se razišli.”




http://www.facebook.com/?ref=home#!/pages/Kinoteka-Zlatna-Vrata/174233252621117