Novi koncept i design razrade vizualnog identiteta Pučkog otvorenog učilišta u Splitu
U godini proslave svoje velike obljetnice utemeljenja, Pučko otvoreno učilište u Splitu iz temelja restaurira i svoj vizualni identitet kojim se prikazuje brojnim korisnicima i širokoj javnosti. Na raspisanom natječaju za prijedlog novog koncepta i desing novog izgleda raznovrsnih tiskovina, logotipa i uobičajene propagandne građe, kojom će se ta ustanova ubuduće predstavljati, javio se niz autora. Između više sugestivnih rješenja, ono koje je razradio Mario Brzić proglašeno je najboljim i po svemu najbližim intencijama raspisivača natječaja koji je tražio da nov vizualni identitet podcrta i naglasi višedesetljetnu misiju te važne ustanove u povijesnom gradu kakav je Split - u skladu sa zaštitnim geslom Učilišta (1925-2005: 80 godina tradicije) - a da to istodobno bude zaista moderno rješenje, otvoreno programskoj inovativnosti koja osobito zadnjih odlikuje njeno djelovanje.
Mario Brzić je već godinama među najprominentnijim hrvatskim designerima, a nizom rješenja (primjerice za splitsko Hrvatsko narodno kazalište, Turističku zajednicu Splita.) pokazao je kako je moguće sliku Splita i njegovu stvarnost razložiti sustavom jasnih i preglednih, diskurzivnih znakova. Pritom nikad nije ušao u zamke hermetičke dizajnerske retorike koja pred gledatelja stavlja rebuse, nego je - dosljedno vjeri u etiku svog zanata - išao s povjerenjem u analitičku sposobnost publike kojoj se obraća. U konkretnom slučaju, on poantira na činjenici da Učilište za svoje sjedište ima jednu od apsolutnih točaka u arhitektonskom svemiru - Jurjevu palaču kod Zlatnih vrata Dioklecijanove palače. Ima i boljeg simboličkog portala u kulturnoj inicijativi do koje se dolazi edukacijom? Ima li "napetijeg" amblema za čitav taj proces učenja i ispitivanja od sfinge? U čitavom setu primjena Brzić dosljedno i na rafiniran način koristi opću dizajnersku sintaksu, ali govori najkrakterističnijim lokalnim slovima. On koristi background koji na nevidljiv način dopunjuje karakter Ustanove i njenih polaznika. Rezultat (daleko od statističkih doskočica nažalost toliko čestih u hrvatskom desingu) nadilazi ono što je od njega traženo. Donio je još jednu moćnu metaforičku sliku za razumijevanje ovog neobičnog grada u kojemu ravnopravno koegzistira gotovo apsolutistički autoritet tradicije i drskost moderniteta u vječnim permutacijama, imperijalna kapitala u latinskim natpisima i elementarni grafit nekog pučkoškolca, vječni amfibolički crni granit iz kojeg je isklesana peristilska sfinga i biljka koja raste vazdazelena u njenom podnožju. Sve na ovim Brzićevim materijalima stoji okomito, povećano, u gami najplemenitijih toplih boja - kao obećanje sušte korisnosti ustanove koju oglašava. To je ujedno i raspon programa kojim je trasirano djelovanje Pučkog otvorenog učilišta koje je u osam desetljeća svog postojanja, prolazeći kroz tolike mijene, ostalo portalom kroz koji se ulazi u svijet ovog grada i ovog vremena. Sve to je važno reći, jer ovakvo rješenje zasigurno neće komunicirati - kada se pojavi na plakatu u gradu. - samo sa zainteresiranim korisnikom neke od usluga Učilišta. Svatko će ga osjetiti. Mnogi će ga htjeti i razumjeti. Brzić je njime još jednom podigao letvicu. Ni centimetra ispod nje trebale bi skočiti i tolike druge splitske kulturne i većina javnih ustanova koje danas djeluju iza logotipova i znakovlja koji često ne odaju da se u njima renovirao odnos prema njihovom svakodnevnom poslu i korisnicima njihovih usluga. Pučko učilište u Splitu može im u tom pogledu biti sveučilište. Potpunim redizajnom vlastitog vizualnog identiteta ono na najljepši način otvara novo razdoblje svoje prevažne misije u ovom gradu.
Joško Belamarić